Drugi dan našeg Erasmus+ job shadowinga protekao je u znaku kulture, suradnje i nezaboravnih doživljaja. S kolegama iz Italije i Španjolske posjetile smo Lleidu, živopisni grad u Kataloniji koji ovih dana slavi svoj najveći festival – Festa Major de Lleida, posvećen gradskom zaštitniku svetom Anastaziju (Sant Anastasi).
U sklopu festivala imale smo priliku sudjelovati u radionici tradicionalnog plesa “Ball de Bastons”, koji se izvodi s drvenim palicama uz glazbu pjesme “Caragol treu banya”. Ovaj ples osobito je zanimljiv jer ga najčešće izvode djeca koja kroz ritmične pokrete i udarce palicama simbolično oponašaju puževe, inače službeni simbol grada Lleide. Glazbenu pratnju pruža gralla, drveni puhački instrument oštrog, svečanog zvuka. Ples potječe još iz srednjeg vijeka, a izvodio se u vojnim, svečanim i narodnim prigodama. Danas je dio katalonskog folklora i identiteta, a nas je oduševila njegova ritmičnost i energija.
Simbolika puža u Lleidi ne prestaje samo na plesu i pjesmi. Ovdje je puž gotovo sveti simbol – utjelovljuje strpljenje, upornost i privrženost zemlji, ali i važnu ulogu u lokalnoj gastronomiji. Najpoznatije jelo od puževa zove se “caragols a la llauna”, a riječ je o pečenim puževima u velikim limenim posudama, posluženima s umacima i začinima. Grad ponosno organizira i veliki gastronomski festival Aplec del Caragol, na kojem se okupljaju tisuće posjetitelja iz cijele regije i inozemstva.
Nakon plesa, obišle smo i La Seu Vella, moćnu srednjovjekovnu katedralu koja se uzdiže iznad grada. Izgrađena je u 13. stoljeću u romaničko-gotičkom stilu, a do 18. stoljeća služila je kao glavno vjersko središte grada. Kasnije je, tijekom rata za španjolsko naslijeđe, pretvorena u vojnu tvrđavu. Danas više nije aktivna crkva, već muzej i kulturni spomenik, s kojeg se – nakon uspona od 250 stepenica – pruža zadivljujući panoramski pogled na Lleidu i okolicu.
Dan smo završile zajedničkim ručkom s kolegama iz Italije i Španjolske, uz tradicionalne tapase i razna jela od puževa. Uz dobru hranu, povela se i zanimljiva rasprava o školskim sustavima u našim državama.
Usporedba obrazovnih sustava Italije, Španjolske i Hrvatske otkrila je brojne zanimljive razlike. Iako školska godina u sve tri zemlje započinje početkom ili sredinom rujna i završava sredinom ili krajem lipnja, raspored praznika se ponešto razlikuje. U Hrvatskoj i Italiji zimski i uskrsni praznici traju po tjedan do dva, dok u Španjolskoj uskrsni praznici često traju nešto dulje. Ljetni praznici svugdje traju od lipnja do rujna, no završetak školske godine u Španjolskoj je često malo kasnije nego kod nas.
Što se tiče školskih predmeta, Hrvatska ima veći broj obveznih predmeta, s naglaskom na jezike, matematiku i društvene znanosti, dok su u Italiji izraženiji humanistički predmeti, a u Španjolskoj tehnički i praktični sadržaji. Engleski jezik je obvezan u sve tri zemlje, ali se često uz njega uče i drugi jezici – u Italiji primjerice francuski, a u Španjolskoj njemački ili čak regionalni jezici poput katalonskog.
Kada smo razgovarali o nastavnicima, otkrile smo da su nastavnici u Italiji često slobodniji u izboru nastavnih metoda, dok su španjolski učitelji usmjereni na timski rad, digitalne alate i projektnu nastavu. U Hrvatskoj su nastavnici u velikoj mjeri usmjereni na nacionalni kurikulum, ali sve više sudjeluju u međunarodnim projektima i dodatnim edukacijama.
Uloga ravnatelja također se razlikuje. U Hrvatskoj je ravnatelj primarno pedagoški i administrativni voditelj škole, dok u Italiji ravnatelji imaju veću autonomiju, uključujući i mogućnost biranja nastavnika. U Španjolskoj, ravnatelji često djeluju i kao voditelji međunarodnih projekata te surađuju s lokalnom zajednicom i institucijama, s naglaskom na otvorenost škole prema svijetu.
Ovaj dan u Lleidi bio je pravi primjer kako obrazovanje nadilazi učionicu. Kroz zajednička iskustva, kulturnu razmjenu i otvoren dijalog, svi smo se obogatili novim znanjima i pogledima. A sve to – uz ples, puževe i nevjerojatan pogled s vrha katedrale – ostaje nam kao trajna uspomena na snagu međunarodne suradnje i učenja kroz doživljaj.
Natalija Tomac Kelek, prof.
