U sklopu projekta Pupilꞌs project u Srednjoj školi Koprivnica gostovala je članica Židovske općine Koprivnica, gđa Mira Relić Wolfensson. Ona je pred oko 25 učenika ispričala svoju obiteljsku priču. Govorila je o svojoj majci Erni Wolfensson koja je preživjela čak 7 koncentracijskih logora, da bi se nakon 2. svjetskog rata vratila u Koprivnicu. O njoj je slavnni redatelj Steven Spielberg snimio film te nam je gđa Relić Wolfensson pročitala njegovo pismo zahvale.
Također, pročitala nam je i vrlo poučno pismo preživjelog iz koncentracijskog logora, a pismo je upućeno svim nastavnicima.
“Dragi učitelji, moje oči su vidjele ono što nitko ne treba vidjeti. Plinske komore koje su izgradili kvalificirani inženjeri. Djecu koju su trovali kvalificirani liječnici i farmaceuti. Bebe koje su ubijale kvalificirane medicinske sestre. Žene i djecu koje su u smrt slali bivši studenti. Zbog toga su moje sumnje u obrazovanje velike. Moja molba je sljedeća – pomozite svojim učenicima da postanu ljudi. Vaši napori u obrazovanju nikada ne bi trebali proizvesti trenirana čudovišta ili stručne psihopate. Čitanje, pisanje i poznavanje aritmetike bit će važno samo ako našu djecu učine humanijom.”
Haim Ginot (1972.)
Gospođa Relić Wolfensson nam je zatim ispričala i svoju obiteljsku priču. Njezin djed Leon, potječe iz Odese, seli se u Beč, u vrijeme Austrougarske sa ženom Sofijom (trgovkinja) dolazi u Koprivnicu gdje je radio kao oberkantor u sinagogi i sudjelovao u kulturnom životu grada. Imali su tri kćeri Martu (zubna tehničarka), Silviju (prof. tjelesnog), Ernu (tekstilna inženjerka) te sina Benu (farmaceut). Uspostavom NDH počinje holokaust u Hrvatskoj u kojem je stradala gotovo cijela njezina obitelj. Djed Leon i ujak Beno ustaški režim ubio je u Jasenovcu, teta Marta i baka Sofija ubijene su u Auschwitzu, a njena mama Erna se spasila. Kad su ih iz logora Danica vagonima slali za Auschwitz, u Zagrebu su je Nijemci zbog sumnje na tifus maknuli s vlaka što će joj unatoč svim nedaćama koje je prošla spasiti život. Teta Silvija se spasila jer je pod lažnim imenom radila kao učiteljica cijeli rat. Također, govorila je i životu nakon rata te odgovarala na učenička pitanja.
Gostovanje gđe Relić Wolfensson ispunilo je jedan od glavnih ciljeva nastave povijesti, a to je poticanje učenika na istraživanje, promišljanje i kritičku analizu povijesnih događaja te osudu svih oblika nasilja i progona s ciljem poticanja na toleranciju, humanost i empatiju.
Budući da svakodnevno svjedočimo raznim oblicima nasilja, diskriminaciji, izrugivanju manjinskim skupinama, porastu neoustaštva i neonacizma, cilj je kod učenika osvijestiti nužnost borbe protiv svih oblika diskriminacije i nasilja te poticanje na aktivno uključivanje u prevenciju nasilja. Poučavanjem o holokaustu, otvaramo pitanja pravde, poslušnosti, kolektivne i osobne odgovornosti, vlastitog identiteta. Također, važno je da svi shvate kako je Holokaust bio veliki gubitak za europsku civilizaciju.
Marija Gabelica, prof. mentor
